Aloja vera

Aloja je rozetasta biljka bez debla. Njezinih dvadesetak listova mesnato je debelo, duljine 40 do 50 cm. Na rubu i na donjoj strani su bodljike. Cvjetovi su visoki 60 do 90 cm s bijelim nosećim listovima i žuto – crvenim cvjetovima.

U medicini se koristi gusti sok od listova kojeg proizvode pericikličke stanice, smještene oko središnjeg mesnatog dijela biljke. Sok sadrži 10-30% antrakinonskih glikozida (aloina i aloinozida), različite količine kromona, spojeva sličnih kumarinima.


Biljka sadržava velike količine vitamina C i E, minerale (osobito cink), polisaharide i enzime .

Gel se dobiva iz centralnog dijela lista. Sastoji se od vode i polisaharida (pektini, hemiceluloza), manjih količina lipida, proteina i sterola. Koristi se u gotovim proizvodima za njegu kože.

Aloja je biljka koja se koristi u biljnoj prvoj pomoći. Površinska upotreba omogućava smirivanje i hlađenje rana, te poboljšava zacjeljivanje. Izvlači toplinu iz opeklina od sunca ili lakših drugih opeklina, a istodobno pomaže koži da zadrži svoju vlažnost. Ubodi kukaca, ugrizi, ogrebotine i blagi egzem jako dobro reagiraju.

Aloja unutrašnjom upotrebom djeluje kao jaki purgativ jer u svom neprerađenom obliku u sastavu ima tvari koje djeluju kao laksativi (aloin). Kod proizvodnje lijekova i različitih pripravaka potrebno ga je ukloniti iz biljnog pripravka te se zato primjena se ne preporučuje bez kontrole i preporuke stručnjaka.

Ako se uklone laksativni sastojci, aloja postaje jako tražena biljka, te su njeni proizvodi jako rašireni. Pomaže zacjeljivanju rana, a smanjuje i upalu unutar i izvan tijela. Pomaže kod iritabilnog kolona, kolika, ali i ubrzava oporavak od crijevnih infekcija. Aloja je veoma korisna u poboljšavanju stanja s teškim bolestima kao što su Crohnova bolest i ulcerozni kolitis, ali pod uvjetom da se koriste pod stručnim vodstvom.

Biljka pozitivno djeluje i na reumatoidni artritis, pomaže kod bolesti desni, uravotežuje lučenje želučanih kiselina.